CBAM se često predstavlja kao novi evropski trošak koji će pogoditi samo velike proizvođače čelika, cementa ili aluminija. Takvo tumačenje zanemaruje način na koji savremeni lanci snabdijevanja funkcionišu.
Direktne obaveze zaista su vezane za uvoz određenih proizvoda u Evropsku uniju. Međutim, zahtjevi za podacima, pritisak na cijene i potreba za dokazivanjem emisija mogu se prenijeti i na manje proizvođače, dobavljače, prerađivače i transportne kompanije.
Malo ili srednje preduzeće iz Bosne i Hercegovine možda neće direktno plaćati CBAM, ali može poslovati s kupcem koji mora.
Šta je CBAM
CBAM je skraćenica za Carbon Border Adjustment Mechanism, odnosno evropski mehanizam za ugljično prilagođavanje na granicama.
Njegov cilj je da se na određenu robu uvezenu u Evropsku uniju primijeni cijena emisija ugljendioksida uporediva s troškom koji imaju proizvođači unutar EU obuhvaćeni evropskim sistemom trgovanja emisijama.
Bez takvog mehanizma, evropski proizvođači koji plaćaju cijenu svojih emisija mogli bi biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na konkurente iz zemalja s manje zahtjevnim klimatskim pravilima.
CBAM je prvo imao prijelazni period, tokom kojeg su uvoznici uglavnom imali obavezu izvještavanja. Definitivni režim počeo je 1. januara 2026. godine i povezuje uvoz obuhvaćene robe s kupovinom i predajom CBAM certifikata.
Koji proizvodi su obuhvaćeni
CBAM se trenutno odnosi na šest osnovnih sektora:
- željezo i čelik;
- aluminij;
- cement;
- đubriva;
- električnu energiju;
- vodik.
Obuhvat nije određen samo nazivom proizvoda nego njegovom tarifnom oznakom. To znači da u određenim slučajevima mogu biti obuhvaćeni i proizvodi nastali preradom osnovnih materijala, poput pojedinih proizvoda od željeza, čelika ili aluminija.
Kompanija zato ne bi trebala zaključiti da nije obuhvaćena samo zato što nije velika čeličana ili cementara. Potrebno je provjeriti tarifne oznake proizvoda koji se izvoze u EU i strukturu lanca u kojem kompanija posluje.
Ko je direktno odgovoran
Formalna obaveza prema CBAM sistemu prvenstveno je na uvozniku u Evropskoj uniji. Uvoznik mora raspolagati podacima o količini ugrađenih emisija u robi koju uvozi i na osnovu njih ispuniti svoje obaveze.
Međutim, evropski uvoznik te podatke ne može proizvesti sam. Mora ih dobiti od proizvođača ili izvoznika iz zemlje iz koje roba dolazi.
Kompanija iz Bosne i Hercegovine zato može dobiti zahtjev da dostavi informacije o:
- potrošnji električne energije i goriva;
- emisijama nastalim tokom proizvodnje;
- porijeklu i količini ulaznih materijala;
- proizvodnim procesima;
- emisijama ugrađenim u određeni proizvod;
- eventualnoj cijeni ugljika već plaćenoj u zemlji proizvodnje.
Ako proizvođač ne može dostaviti odgovarajuće podatke, uvoznik može biti prisiljen koristiti propisane ili nepovoljnije vrijednosti. To može povećati trošak uvoza i učiniti dobavljača manje privlačnim.
Kako CBAM dolazi do manjih kompanija
Uticaj CBAM-a ne završava kod kompanije koja izvozi gotov proizvod.
Veliki proizvođač iz Bosne i Hercegovine može od svojih dobavljača tražiti podatke o materijalima, energiji ili proizvodnim procesima. Evropski kupac može početi porediti dobavljače prema emisijama njihovih proizvoda. Banka ili investitor može procjenjivati koliko je poslovni model kompanije izložen budućim troškovima ugljika.
Tako se zahtjevi postepeno prenose kroz cijeli lanac snabdijevanja.
Mala kompanija može biti pogođena ako:
- proizvodi dijelove za većeg izvoznika;
- obrađuje čelik ili aluminij za kupca iz EU;
- koristi materijale čija cijena raste zbog CBAM-a;
- pruža usluge proizvodnji obuhvaćenoj mehanizmom;
- nema podatke koje njen kupac traži;
- zavisi od jednog izvoznog tržišta ili velikog kupca.
Zbog toga veličina kompanije nije jedini kriterij. Važnije je mjesto koje ona zauzima u lancu vrijednosti.
Jednostavan primjer
Malo preduzeće u BiH proizvodi metalne komponente koje prodaje većoj domaćoj kompaniji. Ta kompanija sastavlja gotov proizvod i izvozi ga kupcu u Evropskoj uniji.
Malo preduzeće možda nema direktan odnos s evropskim uvoznikom niti vlastitu obavezu prema CBAM sistemu. Ipak, veći proizvođač može od njega zatražiti podatke o porijeklu metala, potrošnji energije i emisijama povezanim s proizvodnjom komponenti.
Ako dobavljač raspolaže tim informacijama, može ih dostaviti i nastaviti saradnju bez većih poteškoća. Ako nema nikakve evidencije, kupac mora koristiti procjene, samostalno prikupljati podatke ili potražiti drugog dobavljača.
CBAM tako postaje pitanje poslovne sposobnosti, a ne samo regulatorne usklađenosti.
Šta MSP može uraditi
Priprema ne mora početi nabavkom skupog softvera ili angažovanjem velikog konsultantskog tima. Prvi koraci mogu biti mnogo jednostavniji:
- Provjeriti tarifne oznake proizvoda koji se izvoze u EU.
- Utvrditi da li kompanija direktno ili posredno učestvuje u lancu CBAM proizvoda.
- Razgovarati s kupcima o podacima koje će tražiti.
- Prikupiti račune za električnu energiju, gorivo i druge energente.
- Evidentirati količine proizvedene robe i najvažnijih ulaznih materijala.
- Odrediti ko će u kompaniji biti odgovoran za podatke.
- Dokumentovati način na koji su podaci prikupljeni i izračunati.
- Analizirati gdje je moguće smanjiti potrošnju energije i emisije.
Prvi cilj nije izraditi savršen izvještaj, nego uspostaviti trag podataka koji se može provjeriti i postepeno unapređivati.
CBAM je i pitanje konkurentnosti
Kompanije s manjim emisijama i kvalitetnijim podacima mogu postati privlačnije evropskim kupcima. One mogu preciznije odgovoriti na zahtjeve partnera, lakše planirati ulaganja i bolje procijeniti buduće troškove.
S druge strane, kompanija koja ne zna koliko energije troši po jedinici proizvoda i ne može objasniti porijeklo svojih podataka postaje rizičniji dobavljač.
CBAM zato nije samo novi evropski propis niti pitanje kojim se trebaju baviti isključivo veliki izvoznici. On pokazuje kako okolišni podaci postaju dio cijene proizvoda, odnosa s kupcima i tržišne konkurentnosti.
Za mala i srednja preduzeća najvažnije pitanje više nije samo da li su direktno obuhvaćena CBAM-om. Važno je i da li posluju s nekim ko jeste.
Više informacija dostupno je na službenim stranicama Evropske komisije: CBAM sektori i CBAM informacije i smjernice.
Program Održivi ekonomski razvoj i promocija zapošljavanja u BiH (Sustainable Economic Development and Employment Promotion – SEDEP), koji unapređuje stručno obrazovanje i razvoj privatnog sektora te podstiče digitalnu i zelenu transformaciju, zajednički finansiraju German Federal Ministry for Economic Cooperation and Development (BMZ), European Union (EU) i Swiss Agency for Development and Cooperation (SDC).
