Ugljični otisak kompanije predstavlja procjenu količine stakleničkih plinova koja nastaje kao posljedica njenog poslovanja. Tu pripadaju emisije povezane s potrošnjom električne energije i goriva, ali i one koje nastaju tokom proizvodnje materijala, transporta robe, poslovnih putovanja i odlaganja otpada.
Za mala i srednja preduzeća njegovo izračunavanje može djelovati kao složen i skup posao. Ipak, početna procjena ne zahtijeva poseban softver niti veliki tim stručnjaka. Već podaci iz računa za energiju, evidencija o potrošnji goriva i informacija o transportu mogu pokazati gdje nastaje najveći dio emisija i gdje postoji prostor za smanjenje troškova.
Šta zapravo mjeri ugljični otisak
Poslovne aktivnosti mogu izazvati emisije različitih stakleničkih plinova. Pored ugljendioksida, tu su metan, azotni oksid i drugi plinovi koji različito utiču na zagrijavanje atmosfere.
Da bi se njihov uticaj mogao sabrati i upoređivati, emisije se izražavaju u kilogramima ili tonama ekvivalenta ugljendioksida, odnosno CO₂e.
Ugljični otisak kompanije zato predstavlja zbir procijenjenih emisija povezanih s njenim poslovanjem tokom određenog perioda, najčešće jedne godine. Rezultat ne govori samo koliko kompanija utiče na klimu. On može pokazati koji poslovni procesi koriste najviše energije i resursa te gdje postoje najveće mogućnosti za poboljšanje.
Scope 1, Scope 2 i Scope 3
Emisije se obično dijele u tri grupe. Ova podjela pomaže kompaniji da prepozna gdje emisije nastaju i koliko na njih može direktno uticati.
Scope 1 – direktne emisije
Scope 1 obuhvata emisije iz izvora koje kompanija posjeduje ili kontroliše.
To mogu biti gorivo potrošeno u službenim vozilima, plin ili lož-ulje korišteni za grijanje, gorivo za proizvodne mašine i agregate te curenje rashladnih plinova iz sistema klimatizacije i hlađenja.
Ako kompanija ima vlastita dostavna vozila, emisije nastale sagorijevanjem goriva u tim vozilima pripadaju Scope 1. Isto važi za kotao na plin koji zagrijava poslovni objekat.
Scope 2 – emisije povezane s kupljenom energijom
Scope 2 obuhvata indirektne emisije koje nastaju proizvodnjom energije koju kompanija kupuje i koristi.
Najčešći primjer je električna energija. Emisije se ne stvaraju direktno u kancelariji, trgovini ili proizvodnom pogonu, nego u elektrani u kojoj je energija proizvedena. Ipak, pošto kompanija tu energiju troši, pripada joj odgovarajući dio emisija.
Za početnu procjenu Scope 2 emisija najčešće su dovoljni računi za električnu i toplotnu energiju.
Scope 3 – ostale indirektne emisije
Scope 3 obuhvata emisije koje nastaju u lancu vrijednosti kompanije, ali iz izvora koje ona ne posjeduje niti direktno kontroliše.
Tu mogu pripadati:
- proizvodnja kupljenih sirovina i materijala;
- transport koji obavljaju vanjski prevoznici;
- službena putovanja;
- dolazak zaposlenih na posao;
- proizvodnja ambalaže;
- postupanje s otpadom;
- korištenje i odlaganje prodatih proizvoda.
Za proizvodnu kompaniju najveći dio ukupnog ugljičnog otiska može nastati tokom proizvodnje sirovina koje nabavlja. Kod trgovačkog preduzeća značajan udio mogu imati transport i distribucija, dok kod uslužne kompanije važniji mogu biti električna energija, poslovna putovanja i digitalna infrastruktura.
Scope 3 je najteže izračunati jer zahtijeva podatke od dobavljača, kupaca i drugih partnera. Malo ili srednje preduzeće zato ne mora odmah obuhvatiti sve kategorije. Važnije je utvrditi koje su vjerovatno najznačajnije i početi od dostupnih podataka.
Zašto je ugljični otisak važan MSP-ovima
Malo preduzeće možda nema zakonsku obavezu da objavljuje podatke o svojim emisijama. Međutim, zahtjevi se sve češće prenose kroz lance snabdijevanja.
Velike kompanije koje prate vlastiti ugljični otisak trebaju informacije o svojim dobavljačima, proizvodima koje kupuju i uslugama koje koriste. Zbog toga dobavljač iz Bosne i Hercegovine može dobiti upit o potrošnji energije, porijeklu materijala ili emisijama proizvoda čak i kada nije direktno obuhvaćen evropskim pravilima izvještavanja.
Kompanija koja raspolaže pouzdanim podacima lakše odgovara na zahtjeve kupaca i dokazuje da ozbiljno upravlja svojim resursima. Mjerenje ugljičnog otiska može pomoći pri:
- smanjenju troškova energije i goriva;
- otkrivanju neefikasnih procesa;
- planiranju ulaganja;
- pripremi projektnih prijedloga;
- razgovorima s bankama i investitorima;
- odgovaranju na zahtjeve poslovnih partnera;
- postavljanju mjerljivih okolišnih ciljeva.
Ugljični otisak zato nije samo podatak za izvještaj. On može postati alat za upravljanje poslovanjem.
Kako malo preduzeće može početi
Osnovni princip obračuna je jednostavan. Podatak o određenoj aktivnosti množi se odgovarajućim faktorom emisije.
Ako kompanija zna koliko je litara goriva potrošila tokom godine, ta količina može se pomnožiti faktorom koji pokazuje koliko emisija nastaje sagorijevanjem jednog litra tog goriva. Na sličan način procjenjuju se emisije povezane s potrošnjom električne energije, prirodnog plina, transportom ili nastalim otpadom.
Prvi obračun ne mora obuhvatiti svaki mogući izvor. Kompanija može početi s podacima koje već posjeduje:
- računima za električnu i toplotnu energiju;
- evidencijama o potrošnji goriva;
- podacima o službenim vozilima i putovanjima;
- osnovnim podacima o transportu robe;
- podacima o najvažnijim sirovinama i materijalima;
- informacijama o količini i vrstama otpada.
Najbolje je prikupiti podatke za jednu punu godinu kako bi se obuhvatile sezonske promjene u proizvodnji, grijanju, hlađenju i transportu.
Jednostavan primjer
Zamislimo malo preduzeće koje ima ured, skladište i tri dostavna vozila.
Njegov početni obračun mogao bi obuhvatiti gorivo potrošeno u dostavnim vozilima i plin za grijanje kao Scope 1, električnu energiju za ured i skladište kao Scope 2 te vanjski transport, poslovna putovanja, ambalažu i otpad kao Scope 3.
Nakon obračuna može se pokazati da najveći dio emisija ne dolazi iz potrošnje električne energije, nego iz dostavnih vozila i vanjskog transporta.
U tom slučaju zamjena rasvjete neće znatno promijeniti ukupan ugljični otisak. Veći rezultat mogu donijeti optimizacija ruta, smanjenje broja djelimično popunjenih vožnji, redovno održavanje vozila ili postepena zamjena najneefikasnijeg vozila.
Podaci tako usmjeravaju kompaniju prema mjeri koja može donijeti stvarni rezultat.
Prvi obračun ne mora biti savršen
Nedostatak potpunih podataka ne treba biti razlog za odustajanje. Prvi obračun vjerovatno neće obuhvatiti sve izvore emisija niti će svi podaci biti jednako precizni.
Važno je zabilježiti šta je uključeno, koji su podaci korišteni, gdje su napravljene procjene i koje kategorije još nisu obuhvaćene. Metodologija se zatim može unapređivati iz godine u godinu.
Izračunavanje ugljičnog otiska samo po sebi ne smanjuje emisije. Ono pokazuje gdje emisije nastaju, na koje izvore kompanija može uticati i koje bi promjene mogle donijeti najveći rezultat.
Za malo ili srednje preduzeće vrijednost prvog obračuna zato nije u dobijanju savršeno preciznog broja. Vrijednost je u tome da ugljični otisak prestane biti apstraktna ekološka tema i postane konkretan poslovni pokazatelj.
Program Održivi ekonomski razvoj i promocija zapošljavanja u BiH (Sustainable Economic Development and Employment Promotion – SEDEP), koji unapređuje stručno obrazovanje i razvoj privatnog sektora te podstiče digitalnu i zelenu transformaciju, zajednički finansiraju German Federal Ministry for Economic Cooperation and Development (BMZ), European Union (EU) i Swiss Agency for Development and Cooperation (SDC).
