Solarni paneli, električna vozila, pametni uređaji i energetski efikasne mašine najvidljiviji su simboli zelene tranzicije. Zbog toga se često stiče utisak da ona počinje nabavkom nove tehnologije.
Međutim, prije odluke o tome šta treba kupiti ili modernizovati, potrebno je odgovoriti na mnogo jednostavnije pitanje: gdje zapravo trošimo energiju, materijale i druge resurse?
Bez pouzdanih podataka kompanije i institucije ne mogu jasno utvrditi gdje nastaju najveći gubici, koje bi mjere donijele najbolje rezultate niti da li se određeno ulaganje uopće isplati. Tehnologija može ponuditi rješenje, ali podaci prvo moraju pokazati koji problem treba riješiti.
Ne možemo unaprijediti ono što ne mjerimo
Mnoge organizacije znaju koliko ukupno plaćaju električnu energiju, grijanje, gorivo ili odvoz otpada. Međutim, često ne znaju dovoljno o tome gdje, kada i zbog čega ta potrošnja nastaje.
Račun za električnu energiju pokazuje ukupan trošak, ali ne pokazuje koja mašina troši najviše energije, koliko se energije troši izvan radnog vremena niti gdje postoje nepotrebni gubici. Slično tome, račun za odvoz otpada ne govori mnogo o vrstama otpada, mogućnostima njihovog ponovnog korištenja ili dijelovima proizvodnog procesa u kojima nastaje najviše otpadnog materijala.
Bez takvih informacija teško je donijeti kvalitetnu odluku.
Kompanija može investirati u nove mašine, a da prethodno nije provjerila da li je najveći problem u zastarjeloj opremi, načinu njenog korištenja ili lošoj organizaciji proizvodnje. Institucija može zamijeniti rasvjetu, iako najveći dio energije troše grijanje i hlađenje. Lokalna zajednica može nabaviti nove kontejnere, a da nema pouzdane podatke o vrstama i količinama otpada koji nastaje.
U svakom od ovih slučajeva tehnologija postoji, ali odluka nije zasnovana na dovoljno preciznim informacijama.
Podaci pretvaraju namjeru u plan
Većina organizacija danas želi smanjiti troškove, potrošnju energije i negativan uticaj na okoliš. Problem nastaje kada se opći cilj treba pretvoriti u konkretne aktivnosti.
Izjava „želimo biti zeleniji“ ne govori šta je potrebno uraditi. Podaci omogućavaju da se takva namjera pretvori u mjerljiv plan:
- koliko energije trenutno trošimo;
- koji procesi troše najviše;
- koliko otpada proizvodimo;
- koje vrste otpada nastaju;
- koliko vode koristimo;
- koliko goriva troše vozila;
- gdje nastaju najveći gubici;
- koliko možemo uštedjeti određenom promjenom;
- da li provedene mjere daju rezultate.
Na osnovu ovih informacija moguće je postaviti realne ciljeve. Umjesto neodređenog obećanja o smanjenju uticaja na okoliš, organizacija može odlučiti da u narednih godinu dana smanji potrošnju električne energije za deset posto, količinu miješanog otpada za dvadeset posto ili potrošnju goriva po isporuci za određeni iznos.
Tek kada postoji početno stanje, može se pratiti napredak.
Digitalizacija omogućava bolje odluke
Prikupljanje podataka ne mora odmah podrazumijevati složene informacione sisteme i velika ulaganja. Za mnoge male i srednje kompanije prvi korak može biti jednostavna evidencija računa, potrošnje energenata, proizvodnih količina i nastalog otpada.
Već takva evidencija može otkriti promjene koje ranije nisu bile vidljive.
Digitalni alati zatim omogućavaju da se podaci prikupljaju češće, preciznije i uz manje ručnog rada. Pametna brojila mogu pokazati kada potrošnja energije raste. Senzori mogu pratiti temperaturu, vlagu, rad opreme ili potrošnju vode. Softverski sistemi mogu povezati potrošnju resursa s količinom proizvedene robe. Digitalne platforme mogu prikazati rezultate i upozoriti na neuobičajena odstupanja.
Vrijednost ovih tehnologija nije samo u automatizaciji. Njihova najveća vrijednost je u tome što podatke pretvaraju u informacije na osnovu kojih se može djelovati.
Ako kompanija ustanovi da određena mašina troši znatno više energije nego ranije, može pravovremeno provjeriti njeno stanje. Ako poslovna zgrada troši mnogo energije tokom noći ili vikenda, može se utvrditi koji sistemi ostaju uključeni. Ako se u jednom dijelu proizvodnje stvara neuobičajeno velika količina otpada, moguće je analizirati proces i otkriti uzrok.
Tako digitalizacija postaje sredstvo zelene tranzicije, a ne cilj sama po sebi.
Zašto pristup „prvo tehnologija“ često ne daje rezultate
Nabavka nove tehnologije je vidljiva i lako se predstavlja kao znak napretka. Međutim, uređaj ili softver sami po sebi ne garantuju uštedu energije, smanjenje otpada ili niže emisije.
Ako organizacija prije ulaganja nije jasno definisala problem, može nabaviti rješenje koje joj nije potrebno ili koje neće koristiti u punom kapacitetu. Može se dogoditi i da nova tehnologija proizvodi velike količine podataka koje niko ne analizira ili ne koristi pri donošenju odluka.
To dovodi do još jednog važnog pitanja: ko je odgovoran za podatke?
Uspješna zelena tranzicija zahtijeva ljude koji razumiju šta se prati, zašto se određeni pokazatelji mjere i kako se na osnovu rezultata donose odluke. Zbog toga razvoj digitalnih i zelenih vještina mora pratiti ulaganje u tehnologiju.
Najskuplji sistem neće mnogo pomoći ako zaposleni ne znaju kako tumačiti njegove rezultate ili ako uprava ne koristi te rezultate pri planiranju ulaganja.
Koje podatke kompanija treba početi pratiti
Ne postoji ista lista za sve organizacije. Podaci zavise od djelatnosti, veličine, proizvodnih procesa i raspoloživih resursa. Ipak, većina kompanija može početi od nekoliko osnovnih kategorija:
Potrošnja energije
Potrebno je pratiti električnu energiju, plin, gorivo i druge energente. Kada je moguće, ukupnu potrošnju treba povezati s radnim vremenom, pojedinim objektima, opremom ili količinom proizvedene robe.
Potrošnja vode
Mjesečni račun je početna informacija, ali dodatna mjerenja mogu pomoći u otkrivanju curenja, neracionalne potrošnje ili procesa koji koriste najviše vode.
Materijali
Važno je znati koje sirovine i materijali ulaze u poslovni proces, koliko se efikasno koriste i koji dio završava kao škart ili otpad.
Otpad
Pored ukupne količine, potrebno je pratiti vrste otpada, mjesto nastanka i način postupanja. Takvi podaci mogu pokazati mogućnosti za smanjenje, ponovnu upotrebu ili reciklažu.
Transport
Potrošnja goriva, broj putovanja, pređeni kilometri i popunjenost vozila mogu pomoći pri boljoj organizaciji isporuka i službenih putovanja.
Emisije
Kada postoje osnovni podaci o energiji, gorivu, materijalima i transportu, moguće je početi procjenjivati i ugljični otisak organizacije ili proizvoda.
Nije potrebno odmah pratiti sve. Mnogo je važnije početi s nekoliko pouzdanih pokazatelja nego uspostaviti previše složen sistem koji se neće redovno koristiti.
Podaci postaju dio konkurentnosti
Podaci o održivosti više nisu važni samo zbog interne kontrole troškova. Sve češće ih traže kupci, poslovni partneri, banke, investitori i institucije.
Kompanije koje posluju s evropskim tržištem mogu biti pozvane da dostave podatke o porijeklu materijala, potrošnji energije, emisijama ili načinu upravljanja otpadom. Čak i kada određena pravila ne obuhvataju direktno mala i srednja preduzeća, zahtjevi se mogu prenijeti kroz lance snabdijevanja.
Velike kompanije moraju znati kakav uticaj imaju njihovi dobavljači. Zbog toga će sposobnost prikupljanja i dostavljanja pouzdanih podataka postajati važan uslov za zadržavanje postojećih i pronalazak novih poslovnih partnera.
Za preduzeća iz Bosne i Hercegovine to znači da zelena tranzicija nije samo pitanje zaštite okoliša. Ona postaje pitanje pristupa tržištima, finansiranju i međunarodnim lancima vrijednosti.
Kako napraviti prvi korak
Početak ne mora biti skup niti tehnički zahtjevan. Organizacija može krenuti kroz nekoliko jednostavnih aktivnosti:
- Odrediti koje resurse najviše koristi i gdje nastaju najveći troškovi.
- Prikupiti postojeće račune, evidencije i podatke za posljednjih 12 mjeseci.
- Izabrati nekoliko pokazatelja koji će se redovno pratiti.
- Odrediti osobu odgovornu za prikupljanje i provjeru podataka.
- Postaviti početne, realne ciljeve.
- Tek nakon toga razmotriti koja tehnologija može olakšati mjerenje ili donijeti najveće uštede.
- Periodično analizirati rezultate i prilagođavati aktivnosti.
Ovakav pristup omogućava da se ulaganja zasnivaju na stvarnim potrebama, a ne na pretpostavkama.
Podaci nisu cilj, nego osnova za djelovanje
Samo prikupljanje podataka neće učiniti kompaniju održivijom. Podaci imaju vrijednost tek kada vode do konkretne promjene – drugačijeg načina korištenja opreme, boljeg planiranja proizvodnje, smanjenja otpada ili opravdanog ulaganja u novu tehnologiju.
Zelena tranzicija zato ne počinje kupovinom solarnih panela, senzora ili softvera. Počinje pitanjima:
Gdje trenutno trošimo najviše resursa? Gdje nastaju gubici? Šta možemo promijeniti? Kako ćemo znati da je promjena donijela rezultat?
Tek kada organizacija može odgovoriti na ova pitanja, tehnologija dobija svoju pravu ulogu.
Podaci pokazuju gdje se organizacija nalazi. Ciljevi određuju gdje želi stići. Tehnologija joj pomaže da do toga dođe.
Program Održivi ekonomski razvoj i promocija zapošljavanja u BiH (Sustainable Economic Development and Employment Promotion – SEDEP), koji unapređuje stručno obrazovanje i razvoj privatnog sektora te podstiče digitalnu i zelenu transformaciju, zajednički finansiraju German Federal Ministry for Economic Cooperation and Development (BMZ), European Union (EU) i Swiss Agency for Development and Cooperation (SDC).
