Evropska unija je u okviru svoje strategije za cirkularnu ekonomiju usvojila novu regulativu pod nazivom Ecodesign for Sustainable Products Regulation (ESPR). Ova regulativa predstavlja jedan od ključnih elemenata evropske industrijske i klimatske politike, jer uvodi obavezne zahtjeve za dizajn proizvoda s ciljem smanjenja njihovog okolišnog uticaja tokom cijelog životnog ciklusa. Za proizvođače iz Bosne i Hercegovine koji izvoze na tržište EU, ESPR predstavlja regulatornu promjenu koja će postepeno uticati na način na koji se proizvodi dizajniraju, dokumentuju i plasiraju na tržište.
Dosadašnji okvir EU za ekodizajn bio je prvenstveno fokusiran na energetsku efikasnost proizvoda. Nova regulativa značajno proširuje obuhvat i uvodi zahtjeve koji se odnose na:
- trajnost proizvoda
- mogućnost popravke
- mogućnost nadogradnje
- reciklabilnost i ponovnu upotrebu materijala
- smanjenje korištenja opasnih supstanci
- transparentnost informacija o proizvodu
Proizvođači koji žele plasirati proizvode na tržište EU morat će dokazati da su proizvodi dizajnirani tako da duže traju, da se mogu popraviti i da materijali mogu biti ponovo korišteni ili reciklirani. Za kompanije iz BiH koje posluju u sektorima poput namještaja, tekstila, električne opreme, metalne industrije i građevinskih proizvoda, ovo predstavlja važan signal da se konkurentnost sve više povezuje sa održivim dizajnom proizvoda.
U praksi, to podrazumijeva da kompanije već u fazi razvoja proizvoda moraju razmišljati o njegovom cijelom životnom ciklusu. Dizajn proizvoda više se ne posmatra samo kroz funkcionalnost i cijenu proizvodnje, nego i kroz pitanja poput trajnosti, mogućnosti servisiranja, dostupnosti rezervnih dijelova i načina na koji se proizvod može rastaviti i reciklirati nakon upotrebe. Na primjer, proizvodi koji su sastavljeni od velikog broja različitih materijala koje je teško razdvojiti mogu postati manje konkurentni u odnosu na proizvode koji su dizajnirani tako da omogućavaju lakšu reciklažu i ponovnu upotrebu komponenti.
Uticaj ESPR regulative posebno će biti vidljiv u sektorima u kojima kompanije iz Bosne i Hercegovine već imaju snažno prisustvo na tržištu Evropske unije. Za mnoge izvozne MSP iz BiH ovo će značiti postepeno uvođenje novih praksi u razvoju proizvoda, uključujući bolju saradnju između dizajna, proizvodnje i nabavke, kao i sistematičnije praćenje materijala i procesa u proizvodnji.
U drvnoj i industriji namještaja, koja predstavlja jedan od najvažnijih izvoznih sektora BiH, održivi dizajn proizvoda može značiti veću upotrebu certificiranog drveta, smanjenje korištenja kompozitnih materijala koje je teško reciklirati, te dizajn proizvoda koji omogućava lakše rastavljanje i zamjenu pojedinačnih dijelova. Evropski kupci sve češće traže proizvode koji imaju duži vijek trajanja i za koje je moguće osigurati rezervne dijelove ili popravku, što će postati još važnije kroz primjenu novih pravila.
U metalnoj industriji, posebno u segmentima koji proizvode komponente za automobilsku industriju i industrijsku opremu, fokus će biti na efikasnijem korištenju materijala, smanjenju otpada u proizvodnji i većoj transparentnosti u vezi s porijeklom metala i procesima proizvodnje. Kompanije koje mogu dokazati da koriste reciklirane materijale ili optimizuju potrošnju resursa u proizvodnji mogu imati prednost u lancima snabdijevanja.
Za tekstilnu industriju, koja je značajan izvozni sektor u BiH, očekuje se veći fokus na trajnosti proizvoda, mogućnosti popravke i reciklaže tekstila. Evropska regulativa sve više naglašava smanjenje tekstilnog otpada i korištenje materijala koji omogućavaju reciklažu, što znači da proizvođači moraju obratiti pažnju na izbor vlakana, hemikalija i konstrukciju proizvoda.
U svim ovim sektorima ključna promjena je to što dizajn proizvoda postaje dio šire strategije upravljanja resursima i održivosti. Proizvodi koji su dizajnirani da duže traju, da se mogu popraviti i da koriste materijale koji se mogu ponovo koristiti ili reciklirati sve više odgovaraju zahtjevima evropskog tržišta.
Za izvozne kompanije iz Bosne i Hercegovine prilagođavanje novim pravilima ne treba posmatrati samo kao regulatornu obavezu, već i kao priliku za razvoj konkurentnijih proizvoda na tržištu gdje održivost i efikasno korištenje resursa imaju sve veću ulogu.
