Metan kao zanemareni energetski resurs u Bosni i Hercegovini
Prije nego što uopće otvorimo pitanje velikih postrojenja za energiju iz otpada, važno je napraviti korak unazad i postaviti jednostavno pitanje: šta možemo učiniti sa deponijama koje već postoje?
Odgovor je istovremeno jednostavan i porazan. Deponije u Bosni i Hercegovini već danas proizvode energiju, ali je mi ne koristimo. Umjesto toga, puštamo je da nekontrolisano odlazi u zrak, zagađuje okoliš i ugrožava zdravlje ljudi. Ta energija dolazi u obliku metana, gasa koji je istovremeno jedan od najopasnijih zagađivača i vrijedan energent.
Deponije nisu mrtva mjesta
Kada se otpad odloži na deponiju, proces tu ne završava. Naprotiv, tek tada počinje dugotrajan biološki i hemijski proces koji može trajati i nekoliko decenija. U dubini deponije, bez prisustva kisika, organski dio otpada se razgrađuje i proizvodi takozvani deponijski plin.
U njegovom sastavu dominira metan, gas koji ima snažan energetski potencijal, ali i ogromnu štetnost po klimu. U Bosni i Hercegovini, većina tog gasa nema kontrolisan put. On izlazi na površinu, ulazi u atmosferu ili se zapali, što dovodi do požara i dodatnog zagađenja.
Drugim riječima, deponije nisu pasivne. One aktivno rade – samo protiv nas.
Metan: tihi, ali izuzetno opasan problem
Metan je poseban po tome što u relativno kratkom periodu ima višestruko jači efekat na zagrijavanje planete nego ugljen-dioksid. Kada se ispušta nekontrolisano, njegov klimatski utjecaj je ogroman. Istovremeno, metan je zapaljiv gas, što objašnjava zašto su požari na deponijama česta pojava u mnogim gradovima BiH.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se taj gas proizvodi godinama, pa i decenijama, nakon što je otpad odložen. Drugim riječima, problem se ne smanjuje sam od sebe. Ako se ništa ne preduzme, on traje i raste.
Kako se energija iz deponija može iskoristiti
Rješenje za ovaj problem već dugo postoji i koristi se širom svijeta. Zove se Landfill Gas to Energy, odnosno proizvodnja energije iz deponijskog plina.
Princip je relativno jednostavan. U tijelo deponije se ugrađuju bušotine i cjevovodi koji sakupljaju plin. Taj plin se zatim prečišćava i koristi kao gorivo u gasnim motorima. Motori proizvode električnu energiju, a toplota koja nastaje u tom procesu može se koristiti za grijanje ili industrijske potrebe.
Rezultat je višestruka korist. Smanjuje se zagađenje, povećava sigurnost deponije, proizvodi se lokalna energija i smanjuje potreba za uvozom struje.
Koliko energije se zaista krije u bh. deponijama
Iako deponije ne mogu zamijeniti velike elektrane, njihov doprinos nije zanemariv. Veće deponije u BiH imaju potencijal da godinama proizvode stabilnu količinu električne energije.
Procjene pokazuju da bi samo iz postojećih deponija bilo moguće dobiti nekoliko megavata stalne snage, što na godišnjem nivou znači desetine gigavat-sati električne energije. To je energija koja se danas gubi, a sutra bi mogla napajati javnu rasvjetu, komunalne sisteme ili grijanje pojedinih naselja.
Posebno je važno naglasiti da se ova energija proizvodi kontinuirano, bez obzira na vremenske uslove, za razliku od solara ili vjetra.
Najbrža i najjeftinija mjera u energetici
U poređenju s drugim energetskim projektima, iskorištavanje deponijskog plina spada među najbrže i finansijski najpristupačnije opcije. Vrijeme realizacije mjeri se mjesecima, a ne godinama. Tehnologija je provjerena, rizik je nizak, a ekološki benefit je neposredan.
Za razliku od velikih postrojenja koja često izazivaju političke i društvene rasprave, ovakvi projekti uglavnom nailaze na manji otpor, jer ne zahtijevaju nove deponije, nove spalionice niti promjenu navika građana.
Šta se ipak ne može uraditi sa starim otpadom
Važno je biti realan. Otpad koji je već godinama zakopan ne može se jednostavno izvaditi i pretvoriti u kvalitetno gorivo za klasične elektrane. Njegov sastav je neujednačen, vlažan i biološki razgrađen.
Za takav otpad, metan je praktično jedini realan energetski put. Sve druge tehnologije zahtijevale bi enormna ulaganja i nose veliki rizik.
Zato se energija iz deponijskog plina ne posmatra kao konačno rješenje, nego kao prvi, logičan i odgovoran korak.
Priprema terena za veće promjene
Iskorištavanje metana sa deponija ne rješava kompletan problem otpada, ali značajno smanjuje štetu koju on trenutno pravi. Ono donosi vrijeme, iskustvo i infrastrukturu potrebnu za narednu fazu tranzicije.
Upravo su tim putem išle i zemlje Europske unije. Prvo su počele kontrolisati deponije i koristiti deponijski plin, a tek potom su razvijale napredne sisteme za energiju iz otpada.
Za Bosnu i Hercegovinu, ovo je racionalan, tehnički izvediv i društveno prihvatljiv početak.
