Početak 2026. godine za mnoge kompanije nije donio manje pitanja o ESG-u, izvještavanju i dužnoj pažnji, nego više nejasnoća. Evropska komisija je 26. februara 2025. objavila takozvani Omnibus paket pojednostavljenja, kojim je predložila izmjene u više povezanih oblasti, uključujući CSRD, CSDDD i EU taksonomiju. Cilj paketa bio je smanjiti administrativno opterećenje, posebno za manje firme i za kompanije koje se nalaze dublje u lancima vrijednosti, ali je u praksi otvorio novo pitanje za izvoznike iz Bosne i Hercegovine, odnosno šta se zaista mijenja, a šta ostaje.
Najvažnija poruka za kompanije iz BiH jeste da pojednostavljenje ne znači nestanak zahtjeva održivosti. Evropska komisija je vrlo jasno zadržala osnovni pravac politike: pravila ostaju, ali se pokušavaju fokusirati na veće kompanije i smanjiti teret za one koji su manji ili koji se nalaze u njihovim lancima snabdijevanja. U prijedlogu Omnibus paketa Komisija je navela da bi oko 80% kompanija moglo biti izuzeto iz direktnog obuhvata CSRD-a, te da bi u obuhvatu ostale prije svega kompanije sa više od 1.000 zaposlenih i iznad određenih finansijskih pragova. Istovremeno je najavljeno da će se za kompanije u njihovim lancima vrijednosti koristiti dobrovoljni standard izvještavanja, upravo da bi se ograničilo koliko podataka velike kompanije i banke mogu tražiti od manjih partnera.
Za firme iz Bosne i Hercegovine to je važna vijest, ali ne i razlog da ignorišu ovu temu. Većina domaćih izvoznika i ranije nije bila direktno obveznik CSRD-a ili CSDDD-a, ali se pritisak svakako prenosio preko kupaca i finansijskih institucija. To se neće promijeniti. Velike evropske kompanije i dalje će morati upravljati rizicima u lancima snabdijevanja, imati pregled relevantnih ESG podataka i moći pokazati da razumiju gdje nastaju emisije, kako se upravlja radnim uslovima, odakle dolaze sirovine i kako se tretiraju pitanja okoliša. To znači da će bh. kompanije i dalje dobijati upitnike, zahtjeve za politikama, informacije o dobavljačima, osnovne podatke o energiji, otpadu, vodi, emisijama i porijeklu materijala. Razlika je u tome što bi ti zahtjevi u narednom periodu trebali biti više standardizirani i manje otvoreni za proizvoljno širenje.
Jedna od najvažnijih promjena odnosi se na takozvano “stop-the-clock” rješenje. Prema informacijama Evropske komisije, predloženim izmjenama je odgođen početak primjene zahtjeva izvještavanja za kompanije koje su ranije trebale prvi put izvještavati za finansijske godine 2025. i 2026., odnosno za takozvane wave two i wave three kompanije. U samom prijedlogu izmjena Komisija je navela dvogodišnje odgađanje za te grupe, kako bi se ostavio prostor za daljnje pojednostavljenje pravila i prilagođavanje tržišta. 2026. godina je stoga postala period u kojem kompanije pokušavaju razdvojiti šta je odgođeno, šta je predloženo za izmjenu i šta se i dalje traži kroz komercijalne odnose.
Za izvoznike iz Bosne i Hercegovine to u praksi znači da 2026. nije godina povlačenja iz ESG tema, nego godina sređivanja osnova. Kompanije koje posluju s kupcima iz EU trebaju imati uredne i provjerljive podatke o potrošnji energije, osnovnim emisijama, strukturi dobavljača, radnim procedurama i okolišnim praksama. Ne zato što će sutra same postati obveznici evropskog izvještavanja, nego zato što će ih upravo kroz takve podatke kupci procjenjivati kao pouzdane ili nepouzdane dobavljače. Evropsko tržište ne odustaje od održivosti; ono pokušava da pravila učini provedivijim i fokusiranijim. Za firme iz BiH najpametniji odgovor nije čekanje, nego uspostavljanje minimuma internih evidencija i procedura koje se mogu lako dostaviti partnerima kada ih zatraže.
